|
KALENDAR RADOVA

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
JANUAR
| |
 |
[ kliknite sliku za
veći prikaz ]
Košnice pod snijegom |
Zima je najkritičnije godišnje doba za opstanak pčelinjih
zajednica. Kako će pčele preživjeti ovaj kritični period zavisi
od toga kako smo ih pripremili još u periodu ljeta.
U ovom mjesecu za pčelara gotovo da nema posla na pčelinjaku.
Svi bitni poslovi morali su biti ranije završeni. Ovo je period
koji treba iskoristiti za sumiranje rezultata iz prošle godine,
obnavljanje znanja kroz čitanje pčelarske literature te pravljenje
planova za narednu godinu. Udruženja pčelara u ovom mjesecu
uglavnom pripremaju i organizuju godišnje skupštine i predavanja.
To je prilika i da pčelari razmjene iskustva stečena u predhodnom
periodu.
Iako je mjesec sa obično najnižom prosječnom temperaturom
u odnosu na cijelu godinu, januar predstavlja početak novog
životnog ciklusa pčelinje zajednice. Za uspješno prezimljavanje,
osim dovoljnih zaliha kvalitetne hrane, jakih i zdravih pčelinjih
zajednica, neophodno je otkloniti i ostale negativne faktore
koji utiču na život pčela u tom periodu. Pčelama moramo obezbjediti
mir na pčelinjaku, eliministi svako nepotrebno uznemiravanje,
zaštititi ih od jakih vjetrova i eliminisati vlagu iz košnica
postavljanjem dobre ventilacije. Zimske pčele u ovom periodu
imaju težak zadatak, da u surovim uslovima kad nema unosa
hrane iz vana, obezbjede u centralnom dijelu klubeta temperaturu
od oko 34,5oC, da bi matica mogla da položi prva
jaja. Prvi dan položi samo nekoliko jaja, a svakog narednog
dana oblast legla se lagano povećava. Od polovine januara
do početka marta traje zamjena zimskih pčela mladim pčelama
i u tom periodu se ukupan broj pčela u društvu uglavnom zadržava
na nivou do oko 15000 jedinki.
Potrošnja hrane, koja je u oktobru, novembru i decembru iznosila
oko 1kg po zajednici mjesečno, u januaru ima blagi rast na
oko 1,2 kg, da bi u februaru dostigla oko 2kg po zajednici
mjesečno. Bojazan da će pčelama do početka marta ponestati
hrane je bezrazložan, ako smo im ostavili dovoljne zalihe
u avgustu ( minimalno 20 kg). U opasnosti su samo društva
koja slaba ulaze u zimu i ako imamo grabeži na pčelinjaku,
a na pčelaru je da slabiće u jesen spoji jačim društvima.
Zbog naprijed navedenog, smatram suvišnim, često kontraproduktivnim
dodavanje pogača u jesen. Ja prve pogače dodajem pčelinjim
zajednicama krajem januara ili početkom februara. Isjecanje
tankih traka na najlonu sa donje strane izbjegavam zbog toga
što mi se dešavalo da pogače usled zagrijavanja od strane
klubeta počnu da cure po pčelama, što može dovesti i do stradanja
matice.
Na području Višegrada, zbog blizine dva velika akumulaciona
jezera, zime su blaže nego u okolnim područjima, tako da januar
često bude sa relativno visokim temperaturama za to doba godine,
uz pojavu prvih cvjetnica. Ako pčele u to vrijeme još imaju
stimulativne pogače, dolazi i do pojačanog zalijeganja od
strane matice što u slučaju naglog zahlađenja može dovesti
do smrzavanja dijela legla koje pčele ne mogu pokriti. Zbog
toga preporučujem svima da stavljanje prve pogače pomjere
pred kraj januara ili još bolje u februar. Mislim da ove savjete
uvaži ipak mali broj pčelara bez obzira na brojna predavanja
koja smo organizovali na tu temu.
Uz dodavanje prve pogače, ako to nisam uradio ranije, vršim
dodatno utopljavanje odozgo sa par listova novinskog papira.
Nikada ne utopljavam košnice oko zidova, niti u košnice stavljam
bilo kakav drugi utopljavajući material, osim utopljavanja
odozgo, a sva su mi društva iz zime izlazila zdrava i u proljeće
imala ubrzan razvoj. Zbog dosta prazničnih dana u ovom mjesecu,
rijetko u januaru radim na izradi okvirova ili drugim poslovima.
U Višegradu 26.12.2007. godine, Kakuća Božo
[ vrh strane ]
FEBRUAR
Ovo je mjesec u kom se pčelinje društvo obnavlja. Broj pčela
u zajednici u februaru stagnira, a slabije zajednice dodatno
oslabe. Stare zimske pčele polako umiru, a na njihovo mjesto
dolaze prve mlade pčele koje su zaležene u januaru. Potrošnja
hrane je nešto veća nego u januaru, zbog potrebe održavanja
mikroklime u klubetu i odgajanja legla. Sada se pojačava utopljavajući
materijal iznad legla sa nekoliko listova novinskog papira
i mijenjaju vlažni listovi.
Prvi lijep dan sa temperaturom iznad 12° C treba iskoristiti
za čišćenje podnjača. To nam je jedinstvena prilika da napravimo
i prvu procjenu stanja u pčelinjim društvima bez nepotrebnog
otvaranja i rashlađivanja legla. Moj prijatelj, stari iskusni
pčelar iz Foče, Čedo Fuštar je to nazvao "čitanje
podnjače".
I zaista, svaka podnjača nam priča o stanju u pčelinjem društvu.
Po količini uginulih pčela na podnjači znamo kako je društvo
zimovalo. Ako ih je puno, to nam kazuje da je društvo imalo
nepovoljne uslove zimovanja. Položaj uginulih pčela nam kazuje
i o položaju klubeta u košnici, a količina i raspored otpalih
mrvica voska, koje potiču od otklopljenih poklopaca sa saća
govori nam o količini potrošene hrane i kretanju klubeta u
košnici. Na podnjači se nađu i razni uljezi koji su pri posjeti
pčelama stradali. Puno raskomadanih pčela, krupnijih komada
saća upozorava nas na prisustvo miša u košnici. Njega ćemo
prepoznati i po karakterističnom izmetu.
Pod uprljan pčelinjim izmetom upozorava nas na moguću nozemozu,
a toksikoza medljikom ostavlja slične tragove. Na podu otkrivamo
i eventualno prisustvo krečnog legla.
Voda na podnjači i pojava plijesni kazuje o nedovoljnoj i
nepravilnoj ventilaciji. Ukoliko imamo obične drvene podnjače,
pri podizanju košnica radi vađenja podnjače procjenimo (po
težini) i količinu hrane u košnici. Po ponašanju pčela, a
posebno po intenzitetu brujanja, cijenimo ima li matice u
društvu ili ne. Ako je podnjača čista, sa vrlo malo ili nimalo
mrtvih pčela, to nam kazuje da se radi o snažnoj i zdravoj
pčelinjoj zajednici sa izraženim higijenskim ponašanjem.
Kao što se vidi iz navedenog, podnjača je knjiga za čitanje.
Ukoliko se sumnja na neko obolenje, uginule pčele treba skupiti
(oko 40 komada) u papirne kesice (nikako ne u plastične),
kesice numerisati prema košnicama i poslati u najbližu veterinarsku
ambulantu ili direktno u veterinarski institut "Vaso
Butozan" u Banja Luci ili u Veterinarski fakultet u Sarajevu.
Ostale uginule pčele sa podnjače treba stresti u posudu i
na kraju zapaliti u prethodno iskopanoj rupi i zatrpati. Vosak
sa podnjača koji potiče sa mednih poklopčića izuzetnog je
kvaliteta i treba ga sastrugati u posudu i pretopiti. Podnjača
se zatim dezinfikuje vatrom iz plinskog gorionika i vrati
društvu od kog je oduzeta.
Ja u februaru dodajem i prvu stimulativnu pogaču. Ovo se
radi kad temperatura pređe preko 14° C, a još je bolje ako
je preko 17° C. Tad se izvrši i prvi proljetni pregled legla
i snage društva, a tu je prilika i da se uvjerimo koliko nam
je bilo precizno "čitanje podnjače". Broj posjednutih
ulica govori nam o snazi društva, kompaktnost i količina legla
o kvalitetu matice, a ako su pčele na satonošama to nam kazuje
da su potrošeni vijenci meda iznad legla. Pri obavljanju ovih
radnji, košnicu treba što kraće držati otvorenu da ne izazovemo
prehladu legla, što može znatno usporiti razvoj.
Već tada se pravi plan spajanja zajednica za brži proljetni
razvoj, pri čemu nastojim eliminisati sve slabiće na pčelinjaku.
Ukoliko nismo postavili higijensko pojilo ranije, to treba
uraditi u februaru. Ako ima snijega, korisno ga je očistiti
ispred poletaljki i nasuti slame, sijena ili neku tamnu prostirku,
koja će spriječiti smrzavanje pčela pri povratku sa prvih
izleta.
Ukoliko pčele nemaju dovoljno polena za ishranu legla, treba
ga dodati iz rezerve ili dodati obogaćene pogače. U reonu
Višegrada ovo se ipak rijetko desi.
Ostatak vremena u februaru treba iskoristiti za pripremu
opreme i pribora, opravku sanduka, ožičavanje okvirova i utapanje
satnih osnova.
Višegrad 10.02.2008. Kakuća Božo
[ vrh strane ]
|